Prvi je dan božićnih praznika i vrijeme da se okupi stara ekipa. Nismo se vidjeli već godinu dana; neki od nas su odselili van države, neki osnovali obitelj, neki pokrenuli vlastiti biznis – što god da se događalo pojelo nam je vrijeme da se okupimo svi zajedno.

„Ljudi, kako je? Nismo se vidjeli godinu dana!“

I dok smo se izljubili, prokomentirali nove frizure, bacili foru na nakupljene kilograme ili prve sijede, odlučili ne naručiti dobro staro Velebitsko, nego neki novi craft, pojavilo se niotkuda, nepozvano, ono naočigled bezazleno pitanje:

„I, kakva vam je bila 2018?“

Nastupi muk, netko izusti „dobra“, netko promijeni temu. Nakon još jedne runde razgovora o sijedima, kilogramima i razlici u craftovima, pitanje o godini koja završava pojavi se ponovno.

„Ova je godina bila baš nekako čudna.“

Čim se otvorio razgovor o tom, i ne baš toliko bezazlenom pitanju, otvorila se i bujica teških tema. Neki od nas ove su se godine borili s teškim bolestima, neki su izgubili blisku osobu, neki su prošli kroz razvod ili izgubili trudnoću, a nekima posao financijski visi na koncu.

Prazne krigle piva polako se počnu puniti tugom, strahom, krivnjom i neizvjesnošću. Meni se stegne grlo. Teško mi je zbog vlastitih okolnosti, a sada i zbog onoga što čujem od drugih.

Neminovno je, i izazovi života sjeli su s nama za stol. Pa kad se već desio i taj susret, nije nam preostalo ništa drugo, nego i tim gostima zaželjeti dobrodošlicu pa naručiti i njima neko dobro pivo:

„Dobra večer, živote!“

U tom trenutku zavlada mir. Smirenost. Pomirenost sa životom. Netko je dobacio i foru da su te naše prve sijede zapravo odraz mudrosti koju smo sakupili ove godine noseći se sa izazovima života, a svi smo znali da s nama za stolom zapravo sjede i velike snage: zahvalnost, perspektiva i nada.

Zahvalnost ljudima koji su tu uz nas kad nam je teško i njihovim snagama da nam pomognu. Perspektiva da vidimo širu sliku kroz prilike iz kojih možemo učiti. Nada da mislimo pozitivno i kada je to jako teško, i nada da će već sljedeća godina donijeti neku novu sreću.

 ***

Za kraj ovog članka, želim nam svima zaželjeti upravo tu sreću.

A valja znati da je „korijen riječi sretan, isti kao i u riječi su-sret, što ukazuje da su se srele želja u osobi i povoljna prilika u vanjskom svijetu“.

Pa, SRETNA NAM NOVA GODINA! Neka se susretnu naše želje s povoljnim prilikama! Upalimo nadu kao najljepšu prskalicu već u ponoć i budimo se svakog jutra u novoj godini sa zahvalnošću na prilici da primamo, da darivamo, i da češće kroz godinu postanemo svjesni šire slike – da je trenutna teškoća samo korak na našem životnom puta, a naše snage ono na što se uvijek možemo osloniti.