Subotnje je jutro, veselim se vikednu koji je preda mnom i kojeg sam preodredila za nešto što mi sve rijeđe i rijeđe stane u pretrpani raspored. Ovaj vikend ću čitati! Pročitat ću knjigu, pravu stručnu knjigu i tako se veselim! Knjiga me već predugo strpljivo čeka na polici, a ja sam željna uroniti u teoriju i učiti, čitati, razmišljati baš onako dubinski i temeljito.

...

Nedjeljno je popodne. Knjiga je još uvijek na polici, neotvorena. No dogodilo se jedno drugačije učenje. U mom domu, jedan ružičasti bicikl je izgubio svoje pomoćne kotače.

Ona uči o radosti koja se rađa kad želja preraste strah i kako su trud i upornost najbolji prijatelji postignuća. Ja učim kako se bude podrška, čvrsta kao najčvršća stjena i sigurna kao najsigurnija luka, pukim dodirom ruku na njenim leđima. 

Ona uči da je učenje hrabrost i viče: “Pusti me, mama!“ I ja se bome učim hrabrosti, nije lako, stišćem šake, gutam neizrečeno ''Pazi!'' i  učim kako biti podrška tako da makneš ruke, vjeruješ i budeš tu samo kad treba.

Obje učimo da učenje nekad i boli dok brišemo mrvice sa ogrebanog koljena. Učimo i kako je svaki pad lakši kad imaš nekog da ti pruži ruku i pomogne da pokušaš ponovo.

Razmišljam koliko sam zapravo toga naučila danas i kako to iskustvo mogu prenijeti u rad sa svojim klijentima. Već vidim kako ću ga uklopiti u edukaciju koja me sutra čeka. Grlim je: „Mišu, znaš li da si ti danas bila moja učiteljica?“ Hihoće se, vrti glavom: „Smješna si, mama. Ajde! Idemo opet!“

Za učenje nam ne treba nužno posebno vrijeme, mjesto, struktura ili predefinirani sadržaj. Ljubav prema učenju pomaže nam da u učimo uvijek i svugdje, primjećujući, zapitkujući, promišljajući ono što nam se događa.

  • Razmisli o nečem što si nedavno doživo/doživjela. Prisjeti se te situacije, što se događalo?
  • O čemu si razmišljao/razmišljala? Kako si se osjećao/osjećala u toj situaciji? Što si radio/radila?
  • Što je tvoje učenje iz situacije – o tebi, situaciji, učenju?
  • Kako možeš to učenje primjeniti u budućim situacijama?